Stivan

  • -

Stivan

Na Braču, najvećem hrvatskome otoku maslina i mramora leži malo, pitomo i kao u bajci uspavano naselje Sutivan. To je jedno mirno, prekrasno mjesto koje svim putnicima vrlo gostoljubivo nudi uživanja u otkrivanju njegovih draži. U njemu nema nikakve gužve, brzine i buke, te posjetitelji zahvaljujući tome mogu okusiti stvarni, autentični okus, miris i kolorit Dalmacije odnosno njene kuhinje i idiličnog lokalnog života.
Kraj uređenih  šljunkovitih plaža goste opija miris borovih šuma i raspjevani morski valovi. Najodmorniji putnik još više će se odmoriti dok drijema u sjeni nježnog tamarisa. Cvrkut lastavica je najmilozvučnija pjesma koja opija i djecu i odrasle. Melodični i beskrajni koncert zrikavaca i topli vjetar tjera svakoga da zaroni u najčistije more na svijetu. A u zvjezdanim noćima to pitoreskno mjesto povezano dugom šetnicom kraj mora nudi u svojim restoranima ugodnu dalmatinsku večeru, a u kavanama i opojna pića mediteranskog štimunga. U modrim noćima sredinom mjeseca kolovoza sa brda iznad Sutivana mogu se gledati zvjezdani rojevi meteora Perzeida u Dalmaciji poznatih kao Suze sv. Lovre.
Prirodna ljubaznost, gostoljubivosti i stoljetna marljivosti stanovništva učinili su od ovog mjesta oazu mira i spokoja. Zbog toga se Sutivanjani neizmjerno raduju svakome svome gostu i doživljavaju ga kao iskrenog prijatelja.
Dobrodošli u nedirnuti dragulj otoka Brača – Stivan!

Opći podaci o Sutivanu
Ime: Sutivan je u prošlosti imao i ova imena: Stivan (1423.), Villa Stivani (1445.), Stiuano (1499.) Stivano (1519.), Stiuanis (1543.), Castel San Zuanne (1588.), Santo Giovanni (1639.), Sveti Ivan (1700.), Stivanj (1875.).
Prema imenu starokršćanske bazilike Sanctus Johanner u romansko-hrvatskoj jezičnoj simbiozi nastao je ranije od X. stoljeća hrvatski oblik Stivan, preko starijeg oblika Sutivan. Potonji oblik je službeno ime mjesta jer je kasnije umjetno podržavano, iako se ime Stivan javlja gotovo uvijek u povijesnim ispravama, a i Bračani ga tako nazivaju. Crkva je bila in Fonte, što je današnji oblik pojma Bunta (lat. Ponta – rt) jer povijesna vrela zovu taj predio Ponta nigra (lat. Crni rat), vjerojatno po crnogoričnoj šumi koji su bili oko crkve i samostana. Za taj samostan danas znamo po sačuvanom imenu Mojstir, koja potječe od grč. pojma monasterion – samostan. Ako se doda tim imenima i Svićuraj (lat. sanctus Gerogius) za uvalu na zapadu općine i nekadašnju crkvicu u njoj , u kojoj se misilo još 1602. jasno je da su toponimi mjesta vrlo stari, a samim tim i Sutivan.
Sutivan je naselje, luka i općina (22,18 km²) na krajnjem sjeverozapadu otoka Brača. Po popisu pučanstva iz 2011. godine ima 826 stanovnika.
Dijelovi  Sutivana su: Spojizbanda, Bunta i Lučica. Svaki se od ovih dijelova dijeli u manje dijelove: Mlin, Mostir, Vela Bunta, Mala Bunta (prije Pod Baraku), Novelovi Dvori, Stipanovi Dvori, Žuvića Dvori, Porat, Pod Kaštil, Jankov Dvor, Novi Put, Stasić, Smrdejina, Škrape, Manduhorovića Dvori, Kancilir, Šimatorija, Slavića Dvori i Biskupija.
Naselje je nastalo krajem XV. stoljeća, a osnovali su ga useljenici iz unutrašnjosti otoka koji su se spuštali prema moru, kao i dijelom useljenici s kopna. Prvo je naselje bilo utemeljeno na mjestu stare crkve sv. Ivana po kojem je i dobilo ime. Na tom je mjestu postojala i starija crkva iz VI. stoljeća, koja se u VIII. i IX. stoljeću spominje u vezi sa splitskim priorom Petrom. Na starim temeljima sagrađena je djelomično nova crkva.
U mjestu se nalazi nekoliko sakralnih i svjetovnih arhitektonskih objekata i prepoznatljivih cjelina iz prošlosti. Panoramom naselja dominira barokizirana renesansna župna crkva Uznesenja Marijina sa zvonikom, crkva sv. Ivana, crkva sv. Roka uz koje je groblje, renesansna kuća, tj. kula Jakova Božićevića-Natalisa oko koje se razvija sklop kuća Ilić s baroknim perivojem, barokni ljetnikovac pjesnika Josipa Kavanjina, kaštel obitelji Marjanović, katakombe (koje su novo groblje) i kuća Definis u kojoj je zbirka pokućstva i umjetničkih predmeta. Kod crkve sv. Ivana su ruševine odnosno temelji starokršćanske crkve VI. stoljeća.
U prošlosti su važnije gospodarske grane bile ribarstvo i vinogradarstvo. Međutim zbog bolesti vinove loze i tzv. vinske klauzule poljoprivreda je oslabila, a veliki broj stanovnika krajem XIX. i početkom XX. stoljeća iselio se u Sjevernu i Južnu Ameriku. Danas u mjestu dominira maslinarstvo i turizam.